Može li se „to“ izliječiti…?

I danas postoje šarlatani koji tvrde da mogu „izliječiti“ homoseksualnost. To je budalaština. Ni homoseksualnost ni heteroseksualnost nisu bolest. Unatoč tome, mnogo roditelja vjeruje da mogu „izliječiti“ svoju djecu terapijama koje su bolne po tijelo i duh, gdje djeca i mladi postaju ozbiljno bolesni i razvijaju poremećen odnos prema svom tijelu i svojoj seksualnosti. Nažalost, još uvijek postoje doktori i terapeuti koji nude takve „terapije“. Od pokušaja da se homoseksualnost „izliječi“ elektro-šokovima nije prošlo tako puno vremena! Mada ove metode – barem u Austriji – više nisu u primjeni, postoje drugi, bolni načini da se homoseksualno orijentisani ljudi „izvedu na pravi put“.

Seksualnost nije ništa neprirodno, i nije nikakva perverzija. Oduvijek, i u svim kulturama, postoje homoseksualni muškarci i žene. Mada precizni brojevi ne postoje, nauka pretpostavlja da je 5-10% ljudi homoseksualno. Zbog društvene diskriminacije koja i danas preovladava, homoseksualne žene i muškarci se ne usuđuju da otkriju svoju seksualnu orijentaciju u istraživanjima: odatle dolazi tako različita procjena. Mnogo toga zavisi i od društvenih i kulturnih prilika u kojima neko živi.