A šta o svemu kaže Bog?

Moramo razlikovati vjeru i službene predstavnike religija. Skoro svaka službena religija ima problem u razumjevanju seksualnosti, naročito homoseksualnosti. Stoljećima su, u ime Boga, proganjani i ubijani homoseksualci. Čak i danas mnoge vjerske zajednice odbijaju homoseksualnost. U nekim zemljama homoseksualci i danas dobivaju zatvorske i smrtne kazne.
Ali: ako me Bog stvorio, takvim kakav jesam, kako onda moja istospolna ljubav može biti grijeh? Ovo pitanje svako mora odgovoriti za sebe. U Austriji je religija privatna stvar, ovdje se nikog ne tiče, u koga ili šta vjerujem. Za aktivne članove vjerske zajednice, naročito mlade, može biti teško povezati vjeru i seksualnu/spolnu orijentaciju. Katolička crkva te predstavnici Islama negativno gledaju na homoseksualnost. Isto važi i za Judaizam. Kad se bliže sagleda, Biblija, Kur’an i Tora ne osuđuju homoseksualnost na nedvojben način. To je uvijek pitanje interpretacije, kao i onoga koji interpretira. Međutim, u svim religijama postoje liberalne snage i zajednice vjernika koji doživljavaju religioznost i seksualnu orijentaciju u harmoniji.
Protestantska i starokatolička crkva su posljednjih godina izbacile niz predrasuda i pokušali vjernike, lezbijke/lezbejke i gayeve/gejeve integrisati u svoje zajednice. U Budizmu je seksualnost uopće tabu. Čak i kada se Dalaj Lama kao poglavar tibetanskog Budizma zalaže za prava homoseksualaca, postoje i budističke države, u kojima je homoseksualnost kažnjiva. U Hinduizmu je odnos prema homoseksualnosti, u suštini, vrlo tolerantan. U starim knjigama se govori o „trećem polu“. Bez obzira na to, u Indiiji je homoseksualnost zabranjena, još od vremena britanskih kolonijalnih zakona koji još uvijek važe.